Monday, November 21, 2016

Vreme smrti(odlomak)-Dobrica Ćosić

Kratak sadržaj:

U ovom odlomku romana "Vreme smrti" glavna radnja je dolazak Tole Dačića i Djordja Katića,rođenog brata Vukašina Katića koji je bio na vlasti sa Nikolom Pašićem,u Valjevsku bolnicu da pronađu sinove koji su bili na frontu.U bolnici u medjuvremenu Đordje upoznaje svoju 18-o godišnju bratanicu koja se na početku rata prijavila kao bolničarka.Milena nije bila upoznata sa odnosom njenih roditelja i deda Aćima Katića.Jednom prilikom,kad se njena majka razljutila zbog tolikog raspitivanja o tim odnosima,ona je Mileni rekla celu istinu.Suprotna politička mišljenja i ženidba sa kćerkom vođe liberala dovodi do potpunog razlaza između oca i sina.Iako obojica pate zbog toga,niko od njih ne pruža ruku pomirenja.Kada je Tole ušao u jednu veliku sobu sa ranjenim vojnicima,pozvao je svog sina, ali niko se nije odazvao.Tole je ubrzo primijetio sina kako sedi u jednom ćošku i gleda u tavanicu.Zbog odsečene ruke,bilo ga je sramota da se odazove.Onda mu je otac rekao da će sve biti u redu jer je on tu ruku dao za svoj narod i svoju otadžbinu.

Beleške o piscu:

Dobrosav - Dobrica Ćosić (Velika Drenova29.12. 1921. - Beograd, 18. 5. 2014)bio je srpski književnik,akademiknacionalistički političar koji je od 1992. do 1993.godine bio prvi predsjednik Savezne Republike Jugoslavije.Prvi Ćosićevi prozni radovi nisu skrenuli naročitu pažnju književne kritike U domaću i svetsku književnost ulazi 1951.godine sa svojim prvim delom „Daleko je sunce“.Ohrabren početnim književnim uspehom,Ćosić počinje uporno i istrajno da radi na upoznavanju moderne domaće i evropske proze i filozofske i sociološke naučne misli,što mu je omogućilo da svojim budućim delima dospe u vrh srpske književnosti i da značajno pregraniči nacionalne međe.Tako od 1951.godine Dobrica Ćosić postaje slobodan umetnik, književnik koji je napisao kultne romane:„Korene“, „Deobe“, „Vreme smrti" (tetralogija), „Vreme zla“ ("Grešnik“, „Otpadnik“, „Vernik“), „Vreme vlasti“,ali i mnoge druge.

Wednesday, June 29, 2016

Robinzon Kruso-Danijel Defo

Kratak sadržaj:

Nakon što je pobegao od kuće Robinzon Kruso doživljava brodolom.Posle napornog plivanja stigao je na pusti otok.Na nasukanom brodu uspio je pronači hranu,piće,oružje,alat,itd.Kada je pretraga broda bila gotova,počeo je sa gradnjom nastambe.Kada je uredio nastambu,pošao je u lov u kojem je ubio jednu kozu.Plašeći se da se ne izgubi u vremenu Robinzon Kruso je napravio kalendar.Iako nezadovoljan svojom situacijom,uvek je nalazio izlaze i rješenja za mnogobrojne probleme.Pošto je imao tintu i papir pisao je događaje na otoku,tj.vodio je dnevnik.Istraživajući otok doživljavao je i razna zadovoljstva.Jedno takvo zadovoljstvo bilo je kada je u šumi pronašao razne vrste voća.U toj šumi je sagradio ljetnikovac.Pošto nije mogao živjeti od mesa i voća,počeo se baviti zemljoradnjom.Da bi odložio svoje prve plodove čak je počeo praviti košare od pruća.Zbog svoje znatiželje čak je obišao i drugu stranu otoka.Uživao je upoznavajući razne vrste ptica. Pošto se u trenucima bolesti počeo moliti, to je obično činio na svoje godišnjice boravka na otoku.Robinzon je uspio sebi napraviti i posuđe.Velika želja za povratkom kući navela ga je na izgradnju čamca.Poslije dugotrajnog i napornog rada,shvatio je da je pogrešio. Čamac je bio jako veliki,te ga nije mogao dogurati do vode.Drugi pokušaj je bio uspešniji.Kada se sa novim čamcem uputio ka pučini, pojavila se struja zbog koje se Robinzon ponovo vratio na otok.Odlučio je uzgajati koze radi mleka.Najveći strah na otoku doživio je kada je ugledao stopu u pijesku. Mislio je da je okružen ljudožderima i u njega se uvukao veliki strah.Kada je skupio snagu i ponovno izišao,naišao je na nešto strašno.Na obali je vidio ljudske lobanje i kosti.Pošto je strah sve više rastao,bio je sretan kad je pronašao pećinu u kojoj se mogao sakriti.Jednoga dana Robinzon je ugledao ljudoždere na obali.Iz zaklona je promatrao njihovo ponašanje.Pojedine su klali,pržili meso i jeli.Veliku nadu je imao kada je ugledao brod na pučini.Nadu je izgubio kada je svojim čamcem doplovio do broda. Brod nije bio usidren već nasukan.Posada broda ili je bila mrtva ili je već napustila brod.Jedne noći Robinson je usnuo neobičan san.Taj san mu se ostvario.Spasio je jednog ljudoždera,koji mu je kasnije postao dobar prijatelj.Iako se Robinson u početku pribojavao,odlučio je preodgojiti ljudoždera Petka.Posle mnogo muke njih dvojica sporazumijevali su se govorom, a i odvikao ga je od ljudskog mesa.Petko je pomagao Robinzonu u svakodnevnim poslovima.Pošto se Petko dobro razumio u drvo,njih dvojica zajedno su napravili čamac.Petko je pomagao Robinsonu u bitkama sa divljacima i gusarima.Najvažnija njihova bitka bila je bitka za brod s kojim su njih dvojica napustili otok.

Beleške o piscu:

Danijel Defo je engleski pisac,novinar i pamfletista.Rođen je kao Danijel Fo,sin londonskog mesara Džejmsa Foa,ali je kasnije svom prezimenu dodao „de-",kako bi zvučalo otmenije.Potekao je iz svešteničke porodice.Školovao se u takozvanoj Akademiji za otpadnike od Anglikanske crkve u Newington Green-u.Tamo je dobio praktično obrazovanje,učeći istoriju,geografiju,političke nauke,žive strane jezike i latinski jezik.To se odrazilo na Defoovoj umetničkoj prozi,lišenoj svih knjiških uticaja sem biblijskih.Romane je počeo objavljivati tek sa šezdeset godina,ali je u periodu od svega pet godina,jedan za drugim,objavio znatan broj romana.Najpoznatiji Defoov roman je Robinzon Kruso (1719).To je priča o brodolomniku koji dospeva na pusto ostrvo i u borbi za opstanak doživljava mnoge avanture. Pretpostavlja se da je roman inspirisan doživljajima škotskog mornara Aleksandra Selkirka (engl. Alexander Selkirk),koji je nakon brodoloma nekoliko godina živeo na jednom pacifičkom ostrvu. Postoji još jedna knjiga o Robinzonu,ali ona nikada nije dostigla slavu prve knjige i bila je napisana iz čisto komercijalnih razloga.

Tuesday, June 7, 2016

Mali princ-Antoan de Sent-Egziperi

Kratak sadržaj:

Dok je bio mali,pisac je znao nacrtati samo jednog zmijskog cara,ali to nije bio lep crtež.Kada je odrastao,on je postao pilot.Dok je letio iznad Sahare,avion mu se iznenada pokvario,te on pade u Saharu i tu ostade.U Sahari je par dana bio sam,ali jednog dana,neko mu sapnu da nacrta ovcu.To je bio Mali princ.Nekim čudom pisac dozna da je Mali princ došao sa asteroida B612,na kome je živeo sa jednom ružom i tri vulkana.Poslije dugog nagovaranja pisac nacrta Malom princu ovcu.Ubrzo se pisac i Mali princ sprijateljiše  i princ zapoce priču o planetama koje je obišao i šta je na njima sve video.Prva planete koju je obišao bila je planeta kralja koji nije imao kome da naređuje.Druga planeta je bila planeta nekog uobraženka.On je takođe bio sam na planeti.Na trećoj planeti je živeo pijanac koji je pio zbog svoje sramote,a sramota mu je bila to što samo pije.Sledeća planeta bila planeta poslovnog čoveka koji je mislio da su sve zvjezde njegove.Peta planeta je bila toliko mala da su na njoj samo stanovali jedan fenjer i fenjerdžija.On je svake minute palio i gasio fenjer.Šesta planeta je bila prostranija.Na njoj je živio jedan geograf.Tu su se Mali princ i geograf raspričali,ali je princ morao krenuti na Zemlju.Prvi stanovnik Zemlje kojeg je Mali princ upoznao je bila zmija,drugi lisica,treći cvijet sa tri latice i četvrti je bio trgovac.Pošto su bili osam dana u pustinji,često su tražili vodu.Jednom kada su došli našli vodu Mali princ iznenada nestade,a pisac se kasnije vrati kući sa avionom koji je u medjuvremenu popravio.

Beleške o piscu:

Antoan de Sent Egziperi(fr.Antoine de Saint-Exupéry),francuski pisac rođen 29.juna 1900.godine u Lionu kao treće po redu od petoro dece.Već od detinjstva je pokazivao sklonosti ka pisanju a želeo je da bude i pilot.Godine 1921.postao je pilot u Strazburu.1923.godine imao je avionsku nesreću u Buržeu.1925.godine upoznao se sa poznatim piscima među kojima je bio i Andre Žid,koji su podržali njegove literarne sposobnosti.1926.godine objavio je svoje prvo delo Avijatičar.1929.godine leti na raznim pravcima u Americi gde istražuje Patagoniju i Kordiljere.1930.godine je dobio orden legije časti za zasluge u civilnom vazduhoplovstvu.1931.godine se oženio.1932.godine redovno leti iz Marselja za Alžir.1934.godine leteo je po Dalekom istoku odakle se vratio umoran i bolestan.Učestvovao je kao pilot na strani savezničkih snaga protiv Hitlerove Nemačke.31.jula 1944.godine umro je leteći avionom,zbog zadatka.Pisac je mnogih članaka,priča i romana među kojima su najpoznatiji:Pravac jug (1928),Noćni let (1931),Zemlja ljudi (1939),Ratni pilot (1932),Smisao života (1936),Citadela (1938),i najpoznatiji Mali princ,koga je napisao 1943.godine.Antoan je imao tri sestre:Gabrijelu,Mari-Magdalenu i Simonu,i jednog brata,Fransou. Juna 1927.njegova sestra Mari-Magdalena umire od tuberkuloze.


Sunday, April 24, 2016

Veliki talas-Perl Bak

Kratak sadržaj:

Pre oko sto godina,u Japanu,živeo je jedan dečak po imenu Kino.Njegova kuća se nalazila na brdu koje je bilo veoma blizu okeana.Kino je imao prijatelja koji se zvao Džijo i sa njim je često išao na pecanje.S obzirom na činjenicu da su živeli pored okeana,svi meštani tog primorskog sela su bili u strahu od talasa i nevremena koje bi okean mogao doneti.Jednog dana sve je bilo nekako neobično.Nebo je bilo sivo-crveno,a zemlja po kojoj su hodali,bila vrela.Ubrzo se stvorio ogroman talas nad obalom.Kino,Džijo i Kinov otac,gledali su sa brda,gdje je bila Kinova kuća,kako "Veliki talas" nosi sve pred sobom.Džijo je gledao kako mu odnosi kuću i njegovu porodicu pa se od tuge onesvestio.Pošto nije imao kuda,Kinov otac je primio Džiju u svoju kuću.Kada je odrastao Džijo se oženio Kinovom sestrom Setsu,te su zajedno živeli u kući sa pogledom na more,koju je Džijo napravio.

Beleške o piscu:

Perl Bak (Hilsboro, 26. jun 1892 — Danbi, 6. mart 1973) je američka književnica i prva Amerikanka koja je dobila Nobelovu nagradu za književnost. (1938).Roditelji su joj bili prezviterski misionari,tako da je veliki deo svog detinjstva a i kasnijeg života provela u Kini.Najpre je naučila kineski jezik,a tek naknadno engleski.Pisala je romane, pripovetke i priče za djecu.U književnosti se javlja romanom „Istočno vetar, zapadni vetar“ (1929),a njeno najpoznatije delo je roman „Dobra zemlja“ (1931) za koji je nagrađena Pulicerovom nagradom (1931).„Dobra zemlja“ je prvi deo trilogije koja se nastavlja romanima „Sinovi“ (1932) i „Rastureni dom“ (1935).Napisala je i biografije svojih roditelja, „Izgnanstvo“ (1936) i „Ratoborni anđeo“ (1936).

Wednesday, April 20, 2016

Alhemičar-Paulo Koeljo

Kratak sadržaj:

Priča počinje u Andaluziji,gde je mladić po imenu Santijago cuvao svoje ovce.On je mnogo volio svoje ovce.Međutim,on je često sanjao san u kome on pronalazi neko blago.Odlučuje da ode kod ciganke da mu protumači snove,a ona mu govori da mora otići u Egipat i kod piramida pronaći svoje blago,ali da kada ga nađe mora dati deseti deo njoj.Kasnije odlazi u grad Tarifu gde se sreće sa kraljem Salema.On daje mladiću upustva kako da prati znake
i daje mu dva kamena,Urim i Tumim koji mogu da mu pomognu da odredi da li će nešto uraditi ili neće.Santijago kreće na put prema Egiptu,ali ga nakon prelaza u Afriku neki momak opljačka.On je odlučio da odustane od puta do piramida.Počinje da radi kod jedog čoveka koji prodaje kristale da bi skupio novac da se vrati i kupi ponovo ovce.Na kraju opet odlučuje da krene u pustnju zajedno sa jednim Englezom koji je proučavao alhemiju.Nakon nekog vremena stižu u jednu oazu gde je živeo Alhemičar.Tu se Santijago zaljubio u jednu devojku po imenu Fatima.Kasnije se sreće sa Alhemičarem i on mu takođe reče da mora slediti Ličnu Legendu i da mora nastaviti put do blaga.Sa Santijagom je ipak krenuo i Alhemičar.Dok su išli prema priamidama,Alhemičar je naučio mladića kako se pravi zlato od olova.Zlato se pravilo na sledeći način:u posudi se rastopi olovo i u olovo se doda malo kamena mudrosti koji je imao svaki alhemičar ali ga je bilo veoma teško pronaći.Kada se to ohladi u posudi ostaje samo zlato.Još ga je naučio i kako da se pretvori u vetar.Kada je stigao do piramida nije našao blago,ali je sreo jednog čoveka koji mu je rekao da je i on isto tako sanjao iste snove i da je njegovo blago bilo u Andaluziji ispod drveta jedne egipatske smokve.Santijago je znao gde se nalazi to drvo,te ode nazad u Andaluziju i tamo pronađe svoje blago.Deseti deo je dao ciganki.Na ovom putovanju je shvatio da svako ima svoju Ličnu Legendu i da je treba ostvariti.Na kraju je odlučio da se vrati u oazu kod Fatime.

Beleške o piscu:


Rođen je u Rio de Žaneiru 24.avgusta 1947.godine.Vodio je izuzetno zanimljiv život.Duh pobune odredio je njegovu mladost:bio je hipik,pisao je  tekstove za pesme nekolicine čuvenih brazilskih pop zvezda,uključujući Elisa Reginu i Raula Seišasa.Kratko posle toga zaposlio se kao novinar.Paulo Koeljo je proučavao magiju i okultizam od svoje 25.godine.Pošto je pešice prešao put dug 830 km na hodočašću do Santijaga de Kompostele,napisao je 1986.godine knjigu Dnevnik jednog čarobnjaka koja je ubrzo postala bestseler u Brazilu.Nakon Alhemičara,koji je njegov prvi svetski bestseler,Koeljo je objavio još šesnaest knjiga:

-Brida (1990)
-Anđeo čuvar (1992)
-Maktub (1994)
-Na obali reke Pjedre sedela sam i plakala (1994)
-Peta gora(1996)
-Priručnik za ratnika svetlosti (1997)
-Veronika je odlučila da umre (1998)
-Đavo i gospođica Prim (2000)
-Jedanaest minuta (2003)
-Zahir (2005)
-Veštica iz Portobela (2006)
-Budi kao reka koja teče (2006)
-Pobednik je sam (2008)
-Alef (2011)
-Rukopis otkriven u Akri (2012)
-Preljuba (2014)

Dela Paula Koelja prevedena su na 56 jezika,objavljena u 150 zemalja,i prodata u tiražu od ukupno 45 miliona primeraka.„Njegove knjige imale su presudan uticaj na živote miliona ljudi.“